English (United Kingdom)Croatian(HR)
Dr. sc. Božo Skoko: "Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima a što o Bosni i Hercegovini?" PDF Ispis E-mail

Sažetak rezultata istraživanje percepcije, stereotipa i imidža među građanima Bosne i Hercegovine

Unatoč svim nastojanjima međunarodne zajednice u prevladavanju podjela i razlika među tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, međunacionalne napetosti su i dalje prisutne, iskrena suradnja između Bošnjaka, Hrvata i Srba je relativno mala, a nema zajedničkih stajališta ni o prošlosti, ni o budućnosti ove države. Na posljednjim izborima nacionalne stranke su ponovno polučile veliki uspjeh a etnički interesi su izišli u prvi plan i u retorici stranaka koje su se donedavno predstavljale kao građanske i multietničke. Zbog svega toga nameće se zaključak kako će biti iznimno teško provesti dugo najavljivane ustavne promjene i reforme te osigurati željeni „suživot“ bez uvažavanja etničkih razlika, poznavanja prirode međusobnih odnosa triju naroda, nagomilanih stereotipa, otvorenih rana i razloga nepovjerenja te percepcije jednih o drugima. Zbog toga je Zaklada Friedrich Ebert (ured u Banjaluci) u suradnji s dr. sc. Božom Skokom, profesorom s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i stručnjakom za nacionalni identitet i imidž, provela terensko anketno istraživanje na reprezentativnom uzroku od 1.000 građana BiH. Cilj istraživanja, koje je provedeno u svibnju ove godine, prije početka predizborne kampanje, bio je utvrditi kako se pripadnici tri naroda u Bosni i Hercegovini međusobno percipiraju, što opterećuje njihove međusobne odnose, koliko su uistinu spremni živjeti jedni s drugima te kako percipiraju zajedničku državu.

Istraživanje je pokazalo kako se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, iako žive stoljećima u istoj državi, relativno slabo poznaju i zanimaju za druge, te kako je njihova međusobna perecpcija još opterećena stereotipima iz prošlosti te ratnim događanjima. Uglavnom se pripadnici pojedinih naroda informiraju iz „svojih“ medija a većina tih medija ne daje dovoljno informacija o drugima. Putovanja koja ponajviše pridonose razbijanju stereotipa i upoznavanju drugih su relativno slaba unutar BiH. Analizirajući stereotipe, asocijacije i percepciju jednih o drugima, istraživanje je pokazalo kako su odnosi među svim narodima nedovoljno dobri te opterećeni međusobnim nepovjerenjem. Kao najpozitivniji odnosi perceipirani su oni između Bošnjaka i Hrvata, a zatim između Hrvata i Srba. Najlošijima se percipiraju odnosi između Bošnjaka i Srba. Uvjetno govoreći, najbolji imidž u BiH imaju Hrvati a međusobno se najnegativnije vide Srbi i Bošnjaci.

Istražujući što pojedini narodi najviše „zamjeraju“ drugima i što opterećuje njihove odnose, došli smo do rezultata kako Hrvati i Bošnjaci imaju negativno mišljenje o Srbima zbog rata i nasilja te ih smatraju okrutnima i nacionalistima. Srbi i Hrvati pak Bošnjake smatraju dvoličnima. Srbi im zamjeraju rat i nasilje a Hrvati prevelik utjecaj religioznosti na javni život. I jedni, i drugi u značajnijoj mjeri ih smatraju zaostalima. Srbi i Bošnjaci negativno mišljenje temelje o Hrvatima također zbog njihove uloge u ratu i nasilju. Uz to, Srbi ih smatraju nadmenima a Bošnjaci dvoličnima. I jedni, i drugi ih u značajnijoj mjeri smatraju neiskrenima i hladnima. Dakle, očito je rat bio najveći proizvođač međusobnog nepovjerenja i loših odnosa među narodima, budući da je većina navedenih kvalifikacija nastala tijekom sukoba ili zbog sukoba. A upravo rat i ratne traume još su snažno prisutne u svim aspektima života u državi te najznačajnije opterećuju odnose među narodima. Međutim, sudeći po istraživanju, ne postoji gotovo nikakav konsenzus među narodima oko uzroka rata u Bosni i Hercegovini, već svaki narod ima svoje poglede na sukobe tijekom devedesetih godina, i očito svoju istinu, što je jedan od ključnih problema u zatvaranju stranica prošlosti i okretanja budućnosti. Srbi najviše smatraju odgovornom međunarodnu zajednicu (56,5% ispitanika) i sve tadašnje političare u bivšoj Jugoslaviji (52,2%). Nakon takve podjele odgovornosti, 43,7% srpskih ispitanika „optužuje“ prvog bosanskoherecgovačkog predsjednika i bošnjačkog lidera Aliju Izetbegovića, a njih 36,8% prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Čak 18,9% srpskih ispitanika smatra kako su sva ratna događanja, stradanja i genocid u BiH posljedica spleta okolnosti. A Slobodana Miloševića odgovornim smatra tek 16,1% ispitanika.

Za Bošnjake su nedvojbeno najodgovorniji za ratna zbivanja u BiH Slobodan Milošević (49,9%) i Srbi (43%). Tek na trećem mjestu po odgovornosti su svi političari podjednako (31,9%) a onda Franjo Tuđman (26,1%). U odgovornost međunarodne zajednice, za razliku od sugrađana srpske nacionalnosti vjeruje tek 14,7% Bošnjaka, a u odgovornost svog lidera Alije Izetbegovića tek 5,7% ispitanika. Stajališta hrvatskih ispitanika nalaze se negdje „između“ ova dva oprečna stava bošnjačkih i srpskih ispitanika. Bosanskohercegovački Hrvati u najvećem postotku (57,7%) vjeruju u odgovornost svih tadašnjih političara u Jugoslaviji. Zatim najodgovornijim smatraju Srbe (29,8%), splet okolnosti (28,5%) i Slobodana Miloševića (22,5%).

Kako bismo pokušali učiniti korak prema jačanju suradnje, pokušali smo otkriti što bi navelo ispitanike da promijene svoje stajalište o pojedinim narodima i njihovim pripadnicima. Prema dobivenim rezultatima, Hrvati i Srbi traže od Bošnjaka da ne zloupotrebljavaju državne i entitetske institucije (više od 50% ispitanika) te da budu manje isključivi prema druga dva naroda (više od 40%). Zanimljivo je kako u ovim pitanjima među hrvatskim i srpskim ispitanicima vlada priličan konsenzus, što jasno govori o nužnosti promjene ponašanja bošnjačkih lidera prema druga dva naroda, ukoliko žele pridoviti njihovu potporu u jačanju Bosne i Hercegovine.

Srbi (za razliku od Hrvata) očekuju od Bošnjaka da postanu svjesni svoje krivnje za rat i da se ispričaju (to traži čak 58% Srba). Tek 15% Hrvata smtra da bi se Bošnjaci trebali ispričati Srbima za počinjene zločine.

S druge strane, istraživanje je pokazalo kako među bošnjačkim i hrvatskim ispitanicima u Federaciji postoji priličan konsenzus o „srpskoj“ krivnji za ratna stradanja u BiH te negativnom imidžu vladajuće politike u Republici Srpskoj. Naime, i Hrvati (61%), i Bošnjaci (82%) očekuju od Srba da postanu svjesni svoje krivnje za rat i da se ispričaju, da pokažu više odgovornosti prema BiH (Bošnjaci 72%, Hrvati 49%) te da ne zloupotrebljavaju državne institucije (Bošnjaci 57%, Hrvati 45%). Bošnjaci u većoj mjeri (59%) od Hrvata (32%) smatraju da Srbi trebaju biti manje isključivi prema druga dva naroda. Hrvati pak ne smatraju da su Srbi unutar BiH isključivi, ali smatraju da zlorabe državne institucije. Bošnjaci i Srbi se uglavnom ne slažu u pogledu očekivanja od Hrvata, osim da budu manje isključivi prema druga dva naroda (38 % i 37%). Bošnjaci u značajnijoj mjeri (55%) od Srba (38%) očekuju da Hrvati pokažu više odgovornosti prema BiH. Srbi smatraju kako i Hrvati trebaju postati svjesni svoje krivnje za rat i ispričati se (50%), dok većina Bošnjaka ne misli tako (ovu opciju je izabralo tek 26% ispitanika). Bošnjaci smatraju kako Hrvati trebaju prestati zloupotrebljavati državne i entitetske institucije (44%) dok tek 21% srpskih ispitanika vjeruje da Hrvati to stvarno čine. Zanimljivo je da čak 55% Bošnjaka očekuje od Hrvata (kao i od Srba, ali u puno manjoj mjeri – 42%) da im omoguće da zarade. Naime, svi su ispitanici uvjereni kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini ekonomski najneovisniji i stabilniji.

U vezi s time, istraživali smo i činjenice, zbog kojih se ispitanici jednog naroda dive drugim narodima. Uglavnom, Hrvati se dive Bošnjacima zbog njihove gostoljubivosti i odanosti vjeri. Srbi im se dive zbog sloge, marljivosti i gostoljubivosti. Bošnjaci i Hrvati se dive Srbima zbog njihove sloge i marljivosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i upornosti a Hrvati zbog gostoljubivosti i ustrajnosti. I Bošnjaci, i Srbi se Hrvatima dive zbog njihove kulture i radišnosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i ljubaznosti a Srbi zbog snalažljivosti i složnosti.

Nakon što smo istražili kako se međusobno percipiraju tri naroda, pokušali smo istražiti kako doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu. Najveće slaganje ispitanici iz tri naroda su postigli kod opisa kako je Bosna i Hercegovina „podijeljena država bez budućnosti“ te „država triju konstitutivnih naroda“. Za oba opisa se odlučilo po 29% od ukupnog broja ispitanika. Ukratko, za Bošnjake je BiH: podijeljena, multietnička europska država, triju konstitutivnih naroda. Za Hrvate je BiH: podijeljena država, triju konstitutivnih naroda, pod paskom međunarodne zajednice. A za Srbe je BiH: država triju konstitutivnih naroda, pod paskom međunarodne zajednice. Bosnu i Hercegovinu kao islamsku državu u srcu Europe, doživaljava relativno malen broj ispitanika. Međutim, među onima koji su se odlučili za taj opis prednjače Hrvati (12%).

Kako BiH učiniti državom u kojoj će sva tri naroda konačno biti zadovoljna? Najveći broj ispitanika među sva tri naroda smatra kako se međusobni odnosi mogu poboljšati angažiranjem boljih političara iz reda sva tri naroda (to predlaže 49% Bošnjaka, 40% Hrvata i 40% Srba). Nešto manji konsenzus vlada oko prijedloga da bi kvalitetniji i pravedniji zakoni pridonijeli jačanju međusobnih odnosa (to smatra 20% Srba, 19% Hrvata te 14% Bošnjaka). Oko ostalih prijedloga među narodima uglavnom nema konsenzusa. Bošnjaci bolju budućnost vide u ukidanju entiteta i jačanju države. To smatra čak 49% bošnjačkih ispitanika. S druge strane s time se uopće ne slažu Hrvati i Srbi. Naime, tek 7% Hrvata i 3% Srba vjeruje da bi to poboljšalo međusobne odnose. Zapravo, Hrvati (39%) i Srbi (28%) bolju budućnost vide u ustroju države kroz tri entiteta (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog). S druge strane, s time se ne slaže gotovo nijedan bošnjački ispitanik. I upravo na ovom pitanju se vidi najveće neslaganje oko budućeg uređenja države – s jedne strane može se iščitati bošnjački unitarizam, a s druge hrvatsko-srpski „savez“ u borbi za tri entiteta, odnosno srpski interes da se očuva Republika Srpska a hrvatski da se izbore za svoj entitet.

Rezimirajući rezultate istraživanja, možemo izolirati neke ključne probleme koji opterećuju međusobne odnose tri naroda u BiH. Jedna od glavnih otegotnih okolnosti na putu međusobnog pomirenja i izgradnje zajedničke države koja bi bila svima prihvatljiva, jest nepostojanje zajedničkog cilja. Uglavnom svaki narod ima svoje nacionalne, odnosno partikularne ciljeve i svoje viđenje budućnosti i općenito BiH kao države, a eventualni ulazak BiH u Europsku uniju očito nije dovoljan pokretač promjena a ni dovoljno jak magnet koji bi natjerao pojedine narode da naprave ustupke prema drugima, ili da se odreknu nekih svojih partikularnih interesa, nauštrb zajedničkih. S druge strane, ulazak BiH u Europsku uniju se čini jako dalekim i gotovo nerealnim.

Drugi problem jest nepostojanje niti približnog konsenzusa oko rata u Bosni i Hercegovini, što svakako ne pridonosi zacijeljenju ratnih rana i pomirbi. Dokle god se ne postigne konsenzus oko rata, koji još izaziva i uzrokuje mnogobrojne sukobe i neslaganja, teško će se povući crta prema prošlosti i okrenuti budućnosti. Umjetna država podijeljena na dva entiteta s tri naroda, bez pobjednika i bez poraženih, bez jasnih žrtava i kažnjenih zločinaca očito ne može svojim građanima osigurati pravedni mir, koji je nužan preduvjet suradnje i normalnog (su)života. Treći važan problem jest neriješeno nacionalno pitanje a koje se svakodnevno zrcali u dnevnoj politici - od izbora predstavnika različitih naroda u državne institucije do borbe za medije na vlastitom jeziku. Iako je to pitanje snažno prisutno u svim istraživanjima, postoji trend umanjivanja važnosti tog pitanja, ili potpunog nerazumijevanja od strane onih koji u ime međunarodne zajednice odlučuju o sudbini ove države. Četvrti problem je nepostojanje povjerenja među narodima. Svi su uvjereni da oni drugi zlorabe državne i entitetske institucije, da su isključivi prema druga dva naroda te da im zapravo uopće nije stalo do Bosne i Hercegovine kao zajedničke države. S time je povezano nepostojanje političke volje i potpuno odsustvo empatije većine političkih lidera za potrebe pripadnika drugih naroda. Uglavnom svatko zadovoljava svoje interese i svoje prohtijeve, u kojima se najčešće isključuje druge, ili ih uključuje tek onda kad drugačije nije moguće. U tom smislu veća odgovornost leži na Bošnjacima i Srbima, kao politički relevantnijim etničkim skupinama, koje bi trebale pokazati više odgovornosti i dobre volje u međusobnim odnosima ali i u odnosima prema Hrvatima, kao najmanjem konstitutivnom narodu. U tom smislu iznimno je važna uloga Hrvata, kao integrativnog elementa, budući da taj narod nema značajnijih problema ni u odnosima sa Srbima, ni sa Bošnjacima, a uz to o hrvatskom narodu vlada i nešto pozitivnija percepcija nego o drugim etničkim skupinama.

U svakom slučaju, istraživanje je pokazalo da unatoč svemu, postoji potencijal u razvoju međusobnih odnosa. O tome svjedoči i činjenica da ispitanici prepoznaju sve više pozitivnih vrijednosti kod drugih naroda a i razina negativnih stereotipa u posljednjih desetak godina se značajnije smanjila.

 

Dr.sc. Božo Skoko