English (United Kingdom)Croatian(HR)
Jure Vujić: Mitovi i realnosti geopolitičke rekonfiguracije Srednjeg istoka PDF Ispis E-mail

Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u organizaciji Centra za međunarodne studije, održano je 31. ožujka 2011. predavanje Jure Vujića pod naslovom: "Mitovi i realnosti geopolitičke rekonfiguracije Srednjeg istoka".

Predavača je predstavio dr. sc. Gordan Grlić Radman, glavni direktor Centra za međunarodne studije. Predavanje, s obzirom na aktualnost ove teme, pobudilo je zanimanje poslijediplomaca koji su aktivno sudjelovali u raspravi. "Ne treba zaboraviti da je glavni tvorac suvremene američke geopolitike, Zbigniew Brzezinski, u «Velikoj šahovskoj ploči» istaknuo kako je Srednji istok ključno geostrateško područje za kontrolu onog područja kojeg američki administracija naziva «euroazijatski Balkani», velika regija koja obuhvaća Kavkaz, Srednju Aziju, Iran i Tursku.

Zbog toga ne-objektivno isticanje «domino učinka» na srednjom istoku često korišten u redukcionističke svrhe. Jer kad je riječ o «domino učinku» , onda treba biti oprezan i dosljedan u primjeni takvog interpretativnog obrasca. Jer po čemu bi u ime «domino učinka» tunižanski slučaj mogao se izvoziti u Egiptu, Maroku, Jordanu, Siriji, ili Jemenu?, Također bi se trebalo prethodno postaviti pitanje tko postavlja «domino-e» u regiji, koje su uzročno-posljedične veze između nereda, trenutno odnosa snaga na karti energetskog nadmetanja, te induciranih učinaka propagiranja i medijskog amplificiranja događaja. Naravno da su u potpunosti legitimne narodne aspiracije prema demokraciji u toj regiji međutim trebalo bi se upitati tko uopće razmišljao o demokraciji kada je Velika Britanija dijelila sa drugim regionalnih velesilama Srednji istok ugovorom Sykes-Picot iz 1916. godine a kasnije sa Balfurovom deklaracijom? Gdje je bila demokracija kada je u Iranu 195. svrgnut Mohammmed Mossadegh zbog tog što je nacionaliziraju naftne kompanije, koji su pravi razlozi za „napuštanje„ režima Shaha Pahlavi-a i sustavno uništenje svakog pan-arabističkog laičnog geopolitičkog projekta u toj regiji?

Treba podsjetiti da geostrateška «domino teorija» je eminentna američka geopolitička teorija iz doba hladnoga rata - prema kojoj ideološki prevrat u jednoj zemlji u korist komunističkog bloka bi neposredno prouzrokovao istovjetnu promjenu u drugoj zemlji putem domino učinka. Ta je teorija poslužila sukcesivnim američkim administracijama, za opravdanje američkih intervencija diljem svijeta. Međutim, i ako «domino teorija» crpi izravno iz biomedicinske dijagnoze, u slučaju geopolitičkih previranja treba postojati vrlo složene sociološke, zemljopisne i psiho-povijesno uvjete, da bi se jedan takav fenomen «narodne pobune» proširio po načelu «spontanosti» na 0drugu zemlju, jer uvijek postoje određeni centri moći, ili pak sile koje induciraju i orijentiraju splet događaju u «poželjnom smjeru». Ista je teorija reaktivirana od strane Bushove neokonzervativne administracije na obrnuti način, kako bi se ostvario geopolitički američki projekt «velikog Srednjeg istoka» od Magreba do Pakistana» (Great Middle East Initiative). Taj je projekt kasnije preimenovan u „inicijativa za Srednji istok“ 2006. godine povodom inauguracije naftovoda Baku-Tbilissi-Ceyan u istočnoj Mediteranu. Ideja je jednostavna: uspostava tržišne demokracije u jednoj od arapskih zemalja na Srednjom i Bliskom Istoku bi trebala poslužiti kao primjer za druge i domino učinkom potaknuti demokratske promjene u susjedstvu.

Međutim poput „Casino rulete“ takva „hazarderska geopolitička igra“ može biti kobna, a i pokazala se kontraproduktivnom a posebice nakon rata u Iraku, zbog velikih političkih, vjerskih, socioloških i gospodarskih različitosti islamskog svijeta i iluzorne pogubne ideje da se može demokraciju instalirati sa čizmom. U kolosijeku navedenog regionalnog projekta nastaje i vojnostrateška doktrina „konstruktivnog kaosa“ u ime koje je trebalo stvarati i održavati u regiji Srednjeg istoka i na afričkom kontinentu, kontrolirana krizna žarišta i podjele kako bi se učinkovitije kontroliralo energetske resurse i prihode. Danas takav strateški pristup pokazuje svoje slabosti i granice. Velesile na srednjem istoku i u Africi ne mogu više podržavati isti kurs bezuvjetne potpore korumpiranim režimima i ne uzimati u obzir legitimnu volju osiromašenog naroda za demokratske promjene. Možda je trenutak za „dekonstrukciju„ istog kaosa, za rekonstrukciji drugog „pravednijeg„ kaosa.

Stabilniji i „demokratizirani“ Magreb i Srednji istok je važni čimbenik za zapadno-američke sile radi energetske sigurnosti i diverzifikacije na sub-sahelskom području i na Rogu Afrike i radi same zaštite svojih geostrateških interesa od sve prisutnijeg strateškog i trgovinskog prodora Kine, Irana na tom području. "