English (United Kingdom)Croatian(HR)
Predstavnici Centra za međunarodne studije na konferenciji „NATO 3.0 – uloga NATO-a u međunarodnoj sigurnosnoj arhitekturi“ - Jahorina 12. svibnja 2011. PDF Ispis E-mail

Ne-vladina organizacija Atlantska inicijativa iz Sarajeva organizirala je konferenciju s ciljem raspravljanja NATO-ove 3.0 uloge u međunarodnim odnosima. Konferencija je pomoglo veleposlanstvo SAD-a u BIH. Rasprava se većim dijelom odvijala oko sadašnje situacije u BIH i regiji odnosno koja bi uloga NATO-a mogla biti u tom kontekstu. Sam naslov konferencije je preuzet iz kompjutorskog rječnika kojeg je spomenuo GT Saveza u objašnjavanju novog koncepta („NATO 1.0“ je oznaka za djelovanje Saveza tijekom Hladnog rata, „NATO 2.0“ znači aktivnosti u razdoblju 1991 and 2010., dok bi “NATO 3.0” bio odgovor na izazove i prijetnje u ovoj deceniji). Jonathan Moore iz veleposlanstva SAD u BIH je podsjetio na dva zadatka Lisabonskog strategijskog koncepta – kolektivna obrana i kooperativna sigurnost. Posebno je naglasio izazove transnacionalnog terorizma i proliferaciju oružja za masovno uništenje. Spomenuo je kako se trenutno u Afganistanu nalazi 140 000 vojnika iz 28 članica Saveza i 21 partnerske zemlje. Što se tiče BIH, naznačio ja kako bh političari moraju govoriti jednim glasom. BIH zaostaje u vojnim i političkim reformama te da je zahtjev za uknjižbom 69 vojnih nekretnina pod državno vlasništvo zapravo bio samo test sposobnosti bh političara i jednostavan zahtjev u odnosu na reforme koje tek čekaju BIH. Rohan Maxwell, političko-vojni savjetnik u zapovjedništvu NATO-a u Sarajevu posebno je naglasio kako NATO ne želi nikoga nagovarati za članstvo. Svaka zemlja sama treba odlučiti o apliciranju i ispunjavanju kriterija. Što se tiče BIH, vrata su otvorena, BIH je partner, ali je i dodao kako su vojne nekretnine bile samo lakši dio posla koji nije urađen. Nerzuk Ćurak sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu smatra nužnim trenutno primanje BIH ne samo u MAP već i u članstvo NATO-a.

Drži da razum mora prevladati u državnim poslovima. Posebno je ukazao na pitanje sigurnosno-obavještajnog miljea koje nerijetko surađuje s političkim podzemljem i opstruira bilo kakve pokušaje ozbiljnijih političkih reformi. Postavio je i pitanje uzajamnog odnosa Srbije i BIH kada je riječ o ulasku u NATO odnosno da li BIH uopće može ući u Savez prije Srbije, da li se to mora dogoditi istovremeno ili pak tek nakon što Srbija eventualno uđe jednog dana u NATO. Jelena Milić iz Centra za evropske studije iz Beograda podsjetila je na Brammertzov posjet Beogradu i oštru izjavu da Srbija „može, ali i mora bolje“. Glavni problem vidi u vojsci Srbije čiji pojedinci još uvijek pomažu bijeg Mladića. Smatra da dio srbijanskog vodstva to dobrim dijelom tolerira. Ukazala je na vrlo površnu reformu sigurnosnih službi. Smatra da ne postoji puna civilna kontrola sigurnosno-obavještajnog sektora. Zalaže se za otvaranje intenzivnog dijaloga u Srbiji na temu NATO-a, a ne kako se to sada radi na „mala vrata“. Zapitala se što znači vojna neutralnost Srbije u uvjetima kada će biti okružena članicama NATO-a. Rusija se otvoreno protivi srbijanskom članstvu u NATO-u, ali i manje otvoreno članstvu Srbije u EU. Biljana Radeva iz Euroatlantskog savjeta Makedonije smatra da i nadalje postoji nacionalni konsenzus oko političke potpore ulasku Makedonije u NATO (oko 90%). Međutim, smatra da NATO sada nije prioritet zbog problema oko imena. Makedonija izdvaja 1.3 GDP za vojne potrebe dok je primjetno i zaostajanje u modernizaciji oružanih snaga. Aleksandar Dedović iz crnogorskog Alfa centra, upozorava na visok stupanj političke i druge korupcije i kriminala u CG. Spomenuo je vrlo nepovoljne okolnosti u kojima se vodi komunikacijska strategija za članstvo u NATO-u gdje 50% stanovništva čak ne podržava samostalnost CG u odnosu na Srbiju.

Napomenuo je da 34% stanovništva daje potporu članstvu u NATO-u dok 78% podržava članstvo u EU. Ukazao je na neprimjerenu komunikacijsku strategiju koja je službeno usmjerena na četiri kategorije stanovništva – Srbi, neobrazovani, siromašni i žene. Spomenuo je problem ruskog kapitala te veliki utjecaj koji se nastoji kroz njega plasirati na upravljačke strukture. Članstvo u NATO-u sada nije u vrhu prioriteta običnih građana i znanstvene zajednice. To je razlogom što se ne čuje i glas protiv Saveza što zagovara 12 ne-vladinih organizacija među kojima je aktivna i Srpska pravoslavna crkva u CG koja je i potpisala deklaraciju „Ne rat, ne NATO“. Miloš Šolaja iz banjalučkog Centra za međunarodne odnose podsjetio je kako je Narodna skupština RS još 2004/05 aklamacijom dala suglasnost euroatlantske integracije. U međuvremenu dogodio se novi moment, a to je naglašen ruski utjecaj (rafinerije, naftna polja, energetski sektor) kako na RS tako i cijelu BIH. Naglasio je jak utjecaj koji Rusija ima na RS i Dodika. Što se tiče potpore članstvu u NATO-u, ona se u FBIH kreće oko 90% dok u RS oko 35% što i nije loše, ali 60% stanovništva odlučno je protiv NATO-a. Veći dio političke elite u BIH malo zna o eurointegracijama pa time i sama informiranost građana ne može biti na višoj razini. Još uvijek prevladava politika nacionalnih entiteta i etničkih interesa te uvijek dobrodošao, ali i potican strah od nečeg još goreg.

General Bernhard Bair kao zapovjednik EUFOR-a u Sarajevu podsjetio je na mandat VS pod rezolucijom 1948 iz 2010. s glavnom zadaćom sprječavanja odnosno prevencije nasilja. Naglasio je dobru suradnju s OHR-om i Visokim predstavnikom. U BIH je jedina misija u kojoj se primjenjuje Berlin Plus odnosno ugovorna suradnja EU i NATO-a (bila je još i u Makedoniji, „Concordia“). U misiji EUFOR-a sudjeluje 26 nacija od čega 17 članica NATO-a i 5 ne-članica EU-a, ukupno 1500 vojnika. Posebno je naglasio trenutnu spremnost bojne od 500 vojnika u svakom trenutku. Edina Bećirević iz sarajevske Atlantske inicijative smatra da je odbijanje MAP-a za BIH 2009. bilo iznenađenje unatoč ohrabrujućim porukama međunarodne zajednice. Smatra da su Butmirski razgovori doživjeli fijasko uslijed loše pripremljenih pregovora. Dobiveni MAP 2010 uz odgodu konzumacije odnosno uz uvjet rješavanja 69 vojnih nekretnina zapravo je značilo ne primanje u MAP. Postavila je pitanje što bi NATO uradio i kako reagirao u slučaju ponovnog rata u BIH. Stanje u BIH je okarakterizirala kao stanje kontroliranog kaosa. Smatra da je najbolja prevencija ulazak BIH u NATO i to što prije.

 

Dr.sc. Mladen Nakić