English (United Kingdom)Croatian(HR)
Predstavnici Centra za međunarodne studije na konferenciji „Western Balkans Integration in the Global Security Web“ 27-29.rujna 2010. PDF Ispis E-mail

Konferencija je održana na Fakultetu političkih nauka u Beogradu (27-29 rujna 2010) u organizaciji Centra za studije Sjedinjenih Američkih Država pri FPN-u i uz potporu veleposlanstva SAD-a u Beogradu te Balkanskog fonda za demokraciju.

U uvodnim izlaganjima, Dragan Šutanovac (ministar obrane RS) je naglasio kako je pitanje članstva Srbije u NATO-u još uvijek na emotivnoj razini. Razloge u tome vidi u činjenici što su neka druga pitanja trenutno važnija za Srbiju poput Kosova, pokušaja revizije Daytonskog sporazuma, organiziranog kriminala, korupcije, nezaposlenosti i neefikasnosti državnih institucija. Bez obzira što NATO nije na vrhu prioriteta, Vojska Srbije je spremna za doprinos jačanju mira i sigurnosti kroz PzM, ali i ESDP odnosno kroz sudjelovanje u misijama EU. Naglasio je da Srbija ima potpisane sporazume o vojnoj suradnji sa svim državama u regiji (posebno naglasivši zadnji s RH) osim s Albanijom (radi se na tome). Spomenuo je i suradnju s Rusijom uz opasku da može biti i bolja. Vojna suradnja s Kinom ima uzlazni trend posebno u sferi vojno-ekonomskih odnosa. Mary Burce Warlick (veleposlanica SAD u RS) je ponovila kako su vrata NATO-a otvorena Srbiji i kako budući odnosi isključivo ovise o Srbiji te je dala potporu njezinom članstvu u EU.

Prof. Lidija Čehulić (Cantar za međunarodne studije iz Zagreba) je naglasila kako je međunarodna zajednica još uvijek sklona nesigurnostima u kojima je NATO ključan čimbenik međunarodne sigurnosti. Podsjetila je na razvoj NATO-ovog sigurnosnog koncepta od '91. (Rim) koji je bio fokusiran na prostor Europe do strategije iz '99. (Washington) koji je pozornost dao na euroatlantski prostor. Izraženo je uvjerenja da NATO treba suziti krug aktivnosti i preciznije definirati svoju misiju. To bi ujedno trebao biti cilj novih koncepta pred nadolazeći summit u Portugalu. Prof. Dragan Simić (Centar za studije SAD-a) smatra da kolektivna obrana mora ostati temelj NATO-ovih budućih aktivnosti. Podsjetio je na kako je globalizacija počela i prije 70-tih godina prošlog stoljeća ta da i male države moraju naći prostor za vlastitu pozicioniranost. Lazar Elenovski (predsjednik Euro-atlantskog vijeća Makedonije i bivši ministar obrane) je izrazio uvjerenje da je novi strateški koncept rezultat dogovora saveznika o budućim misijama. Ivan Vejvoda (direktor Balkanskog fonda za demokraciju) smatra da je raspad Jugoslavije iznenadio stručnjake za međunarodne odnose s obzirom na položaj nesvrstane Jugoslavije kao tampon zone između dva bloka i tadašnje potpore SAD-a. Nakon '90-tih, regija je nisko na ljestvici prioriteta međunarodne zajednice. Srbija je nakon 2000. dogovorom Koštunice i Đinđića krenula putem euroatlantskih integracija, ali je kasnije sve završilo samo na PfP. Smatra da nitko u Srbiji neće zaboraviti i oprostiti bombardiranje iz '99., ali da život na Kosovu mora biti nastavljen.

Srbiji je interes biti dio EU-a i tržišta od 500 mil. stanovnika. Smatra da je snaga Srbije bila u umjerenoj reakciji nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. Prof. Vukašin Pavlović (zamjenik dekana FPN-a) je upozorio na posljedice ekoloških promjena. Ako prosječna temperatura nastavi rasti ovim tempom na planeti će u 21. stoljeću narasti za 5ºC dok je gornji prag 2ºC nakon čega nastaju nepopravljive ekološke štete. Jedna od posljedica ekoloških promjena je i činjenica da godišnje umre 6 mil. djece mlađe od 5 godina. U raspravi se čulo da tenzije na Sandžaku nisu ozbiljne te da teza kako nakon Kosova dolazi na red Sandžak i Vojvodina nije ozbiljna. Uz to, rečeno je da je sadašnja potpora stanovništva u Srbiji ulasku u NATO negdje oko 20% dok je to 2005. bilo 5%. Prof. Radovan Vukadinović (Centar za međunarodne studije iz Zagreba) je podsjetio na hrvatski put prema članstvu u NATO-u koji kreće od 1994., ali koji tek dobiva zamah nakon demokratskih promjena 2000. i ulaska u PfP. Tijekom puta u NATO postojao je konsenzus svih relevantnih političkih stranaka. Javnost je imala zamjerke jer NATO nije reagirao kako bi bio spriječen rat u Hrvatskoj, da će biti vojnih baza diljem zemlje, da će hrvatski vojnici ratovi za tuđe interese i da će doći do gubljenja suvereniteta. Ostaje činjenica da javno mnijenje nije bilo zainteresirano sve dok na sastanku Bush-Sanader 2006. nije jasno izražena snažna potpora SAD-a. Ulaskom u NATO, Hrvatska je riješila svoj položaj. Ostao je problem modernizacije Oružanih snaga te naglašen vrlo važan doprinos HV u mirovnim misijama, u Afganistanu, regionalne suradnje i stvaranja tzv. Sigurnosne zajednice na Balkanu.

Slobodan Homen (državni tajnik srbijanskog Ministarstva pravde) je istaknuo da postoji 50 000 predmeta na kojima se trenutno radi vezanih za razna međuregionalna pravna pitanja. Po broju predmeta na prvom mjestu je RH zatim BIH, CG, MAK i SLO. Smatra da dok je bio UNMIK na Kosovu sve je funkcioniralo za razliku od danas kada je čak nemoguće dostaviti sudsku poštu čime se gubi pravo na žalbu. Posebno je pohvalio nedavno potpisane Ugovore o izručenju vlastitih građana s RH kao izraz međusobnog povjerenja. Trenutno traju pregovori oko sklapanja istog ugovora s CG (ratni zločini, organiziran kriminal i sl.) i do 15.10 bi trebao biti potpisan. BIH i MAK imaju ustavna ograničenja i zasada nisu niti otpočeli pregovori oko potpisivanja sličnih ugovora. Očekuje se da će RH i RS imati oko 20 izručenja godišnje. Mr. sc. Savo Kentera (predsjednik Atlantskog vijeća Crne Gore) je podsjetio na početak komunikacijske strategije 2007. kada je potpora javnosti za članstvo u NATO-u bila 36%, ali unatoč provođenju komunikacijske strategije potpora je 2007. pala na 26% dok je danas 32%.

Opozicija u CG je protiv članstva u NATO-u i ne shvaća nacionalni interes za razliku od svojevremene situacije u Sloveniji i Hrvatskoj. Smatra da ruske investicije u CG nisu bile uspješne (nezavršeni hoteli i štrajkovi u tvornicama). CG ne može sama osigurati sigurnost, a neutralnost nije realna opcija. Optimističan je kod datuma ulaska CG u NATO (2015). Smatra da rusko protivljenje ulasku CG u NATO od 2006. i prijetnja da više neće biti prijatelji, nije relevantna i da je važan samo crnogorski interes. Što se tiče najava odlaska predsjednika Đukanovića smatra da se radi o nezaustavljivom procesu. Dr. Arian Starova (zamjenik ministra obrane Albanije) je podsjetio na pozitivnu sigurnosnu ulogu NATO-a na Balkanu i faktora stabilnosti u euroatlantskom prostoru. Za Albaniju je članstvo u NATO-u značilo povratak u zapadno društvo demokracija. Očekuje se ubrzavanje pregovaračkog procesa za EU (liberalizacija viza i status kandidata za EU). Potpora za euroatlantske integracije je uvijek bila preko 90%. Denis Hadžović (direktor Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva) je dao pregled angažmana NATO-a u BIH od prve vojne akcije Saveza izvan teritorija zemalja članica do kraja 2004 i preuzimanja misije od strane EU. Ostalo je samo zapovjedništvo s 200 ljudi kao pomoć u provedbi reformi. Drži da je NATO ostavio najviše traga u BIH. Postignut je konsenzus 2001. oko članstva u NATO-u, ali se sve svelo na aktivnosti unutar PfP.

Prof. Jim Seroka (Auburn University, Alabama) smatra da je napuštanjem unipolarnog koncepta, SAD shvatio da nema moć za samostalno djelovanje i da američka snaga nije neograničena. Kao „indispensible nation“ SAD moraju smanjivati vojne izdatke i više se okrenuti multilateralnim akcijama. Prema Balkanu će SAD nastaviti politiku potpore euroatlantskim integracijama. Naglasio je kako SAD šalje poruku zemljama u regiji da se više okrenu Europi i da nauče živjeti zajedno (u Europi). Dr. Dušan Reljić (njemački Institut za međunarodnu politiku i sigurnost) smatra da Srbija nema interes za ulaskom u NATO zbog pitanja Kosova, neutralnog statusa, javnog mnijenja i vezama s Rusijom (energetika). Podsjetio je na Medvedevljevu izjavu iz 2008. kako Rusija ima „neprikosnoveni“ interes na Balkanu. Pa ipak, danas 35% građana Srbije uzor vidi u EU i nordijskim zemljama, 17% u Rusiji, 3% u Kini, 2% u SAD-u, a 20% ih je neopredijeljenih. Prof. Dragana Mitrović (FPN, Beograd) smatra da Kina nije supersila, graniči sa 14 azijskih zemalja i još 6 pomorskih. Prvi cilj joj je zaštita teritorijalnog integriteta zatim ponovno ujedinjenje matice zemlje (Tajvan). U regiji JIE (nikada ne koristi pojam Zapadnog Balkana) je prisutna kroz investicije gdje ulaže kako bi došla do resursa (Rumunjska, Bugarska, Srbija, Makedonija, Albanija, Mađarska). Kina je podržala put RH u EU kao i sve ostale zemlje regije iz razloga što u njima vidi jače i kvalitetnije ekonomske partnere.

 

Dr. sc. Mladen Nakić