English (United Kingdom)Croatian(HR)
Treća međunarodna konferencija na Šipanu PDF Ispis E-mail

Završena i treća međunarodna konferencija na Šipanu Treća međunarodna znanstvena konferencija koja se u sklopu Međunarodne ljetne škole i u suorganizaciji Atlantskog Vijeća Hrvatske te Međunarodnog instituta za mir u Beču održavala od 11. do 16. srpnja na Šipanu, bila je posvećena tematici Europske unije i Zapadnog Balkana.

Konferencija je prošla više nego uspješno, ponajviše zbog uglednih predavača i njihovih iznimno zanimljivih predavanja posvećenih aktualnim problemima s kojima se danas suočava Unija te perspektivama zapadnobalkanske regije, no i zbog velikog broja ostalih aktivnih sudionika, studenata međunarodnih odnosa sa sveučilišta iz regije, koji su svojim pitanjima i komentarima otvorili žustre i kvalitetne rasprave tijekom čitave konferencije.

U pet dana održano je dvanaest predavanja, a među pitanjima koja su bila u posebnom fokusu svakako je bila aktualna kriza monetarne unije, te svi ostali problemi i izazovi koji proizlaze iz takvog stanja. Kad se pak govorilo o Zapadnome Balkanu, nisu se mogle zaobići teme poput političke krize u Bosni i Hercegovini, analize vanjskih politika i strategija ostalih zemalja iz regije koje se, uz Hrvatsku, također žele punopravno uključiti u euroatlantske integracije, ali i, možda najbitnije, perspektive regije u budućoj, premda ne tako dalekoj političkoj karti Europe, kada bi se čitava regija mogla naći u Europskoj uniji.

Prvo predavanje održao je direktor Renner instituta, mag. Karl Duffek, koji se u kontekstu aktualnih zbivanja i trendova na EU sceni posebno osvrnuo na aspekt socijalnog mira i demokracije, upozoravajući da se u prilikama kada EU proživljava duboku unutarnju krizu i kada je sve izraženija zasićenost tim konceptom kao i nevoljkost za proširenjem Unije do daljnjega, pojavi opasnost da određene neokonzervativne populističke grupacije čiji su stavovi, prema Duffekovom mišljenju, nazadni za europsku ideju, dobiju značajniju ulogu i mjesto na političkoj sceni.. Duffek smatra da bi jačanje tih struja svakako otežalo da se Unija razvija u pravcu zajedništva i još čvršćeg povezivanja, u cilju prevladavanja postojećih problema.

Slično mišljenje dijele i predstavnici Međunarodnog instituta za mir u Beču – predsjednik Instituta dr. h. c. Peter Schieder te direktor Instituta mag. Peter Stania, koji su govorili o vanjskoj politici Unije prema Africi, Aziji i objema Amerikama. Generalni je zaključak da Unija nema jedinstvenu vanjsku politiku, što ne čudi s obzirom na specifične interese pojedinih zemalja Unije koje još uvijek smatraju da su dovoljno snažni faktori u međunarodnim odnosnima da vode neovisne vanjske politike. Međutim, predavači su izrazili zabrinutost takvim ponašanjem, jer neke od tih politika nisu uvijek i u interesu Europe kao cjeline. S druge strane,. Stania je kritičan i prema strukturama i institucijama EU zbog njihove inertnosti da se pomaknu iz takve status quo situacije. Smatraju kako bi postojeći odnos Unije prema toj situaciji nju samu u budućnosti mogao skupo koštati, jer dok se sama bavi unutrašnjim problemima i k tome s upitnom efikasnošću, ostali igrači na globalnioj sceni iskorištavaju ovakvu situaciju i napreduju sve većim koracima prema ostvarenju svojih ciljeva i interesa. U prvome redu tu se misli na Kinu, ali se u istom kontekstu spominju i ostale zemlje iz BRIC skupine. Stania smatra kako je najsvježiji primjer mlakog i nedorečenog stava Unije kao odraza njezine vanjske politike upravo odnos prema krizama na sjeveru afričkog kontinenta, odnosno Arapskom proljeću. I mnogi su se drugi sudionici na konferenciji složili da si Europa dopušta predugo čekanje da zauzme jasniji stav i razvije strategiju u novim okolnostima na tom području.

Na krizu Europske monetarne unije i «grčko pitanje» posebno su se osvrnuli Elaine Papoulias, direktorica Kokkalis programa za jugoistočnu Europu na Harvard Kennedy School, te prof. Dr. Istvan Gyarmati, predsjednik Međunarodnog centra za demokratsku tranziciju i Instituta Tom Lantos. Premda različitih interpretacija ove krize, Papoulias i Gyarmati u jednome se slažu – kriza EMU-a jedna je od najdubljih kriza s kojom je Unija suočena od osnutka. Prognoze Elaine Papoulias nisu nimalo optimistične – ne vjeruje da će Grčka uspjeti otplatiti svoje dugove, te predviđa njezin izlazak iz monetarne unije. S druge strane, Gyarmati tvrdi da Europa vodi tijesnu utrku sama sa sobom, jer je upravo pred implementacijom novog zakona o jedinstvenoj fiskalnoj politici zemalja Unije , koja bi, ukoliko uspije, mogla povoljno utjecati na izlazak iz krize. No, još je uvijek neizvjesan rezultat te utrke. Gyarmati također dodaje i kako je zajednička fiskalna politika nužan preduvjet i za forimiranje jedinstvene vanjske politike unije, jer se samo stabiliziranjem monetarne situacije mogu kreirati suvisle vanjskopolitičke strategije i djelovati u većem zajedničkom interesu na tom planu.

Gyarmatijevo je predavanje ipak u najvećoj mjeri bilo posvećeno temi Zapadnog Balkana i mogućnostima za tu regiju u budućnosti. Slaže se s predavačima s Instituta za mir da u Uniji još uvijek velik utjecaj imaju pojedinačni interesi dominantnijih zemalja poput Velike Britanije, Francuske ili Njemačke, no kako to nipošto ne znači da manje države poput Hrvatske koja bi uskoro trebala postati dijelom te zajednice, nemaju mogućnosti i načina da i same ostvare neke svoje ciljeve. On u tom smislu buduću Uniju zamišlja kao cjelinu u kojoj se ravnopravnost u odnosu snaga postiže tako da se male zemlje drže zajedno – poput primjerice zemalja Višegradske skupine, koje su nas i među prvima podržale za ulazak u Uniju. Kao Mađar, posebno se osvrnuo na ulogu Mađarske u takvom konceptu, smatrajući da se upravo Mađarska, zbog svojih dobrih odnosa koje ima s gotovo svim zemljama zapadnobalkanske regije u takvoj inicijativi može postaviti kao svojevrsni predvodnik.

Do sličnih se zaključaka došlo i nakon rasprave u sklopu bloka predavanja o Jugoistočnoj Europi i proširenju EU u tom smjeru. Prof. dr. sc. Lidija Čehulić Vukadinović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koja je i voditeljica specijalističkog postidplomskog studiija Vanjske politike i diplomacije čiji su studenti bili sudionici ove konferencije, te također direktorica Atlantskog vijeća Hrvatske, govorila je o institucionalnim aspektima pristupanja Hrvatske euroatlantskim integracijama. Dr. Olja Injac iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore govorila je o procesu kandidature za članstvo u EU Crne Gore te o koracima koji joj još predstoje u ostvarenju tog cilja, ali i o poteškoćama s kojima se na tom putu suočava. Vrlo zanimljiv pogled na aktualno stanje u BiH dao je mag. Mladen Filipović, glavni tajnik u stalnoj misiji BiH pri Ujedinjenim narodima, OSCE-u te drugim međunarodnim organizacijama u Beču. Naime, njegova je teza da u rješavanju problema u BiH, čak prije političkih, treba krenuti od rješavanja ekonomskih pitanja i reforme javne uprave u tom pogledu. Zaključak čitavog bloka predavanja je taj da bi zemlje ove regije trebale trezveno, promišljeno i konstruktivno pristupiti promišljanju svojeg budućeg pložaja u europskoj zajednici, te da bi u tom smislu i u interesu njih samih trebale unaprijediti svoju suradnju na svim planovima.

Vrlo zanimljiva i korisna predavanja održali su i dr. Sergei Konoplyov, direktor Ukrajinskog programa na Harvard Kennedy School, koji je dao povijesni pregled vanjske politike SAD-a prema jugoistočnoj Europi te dr. sc. Gordan Grlić Radman, stalni predstavnik Hrvatske i tajnik Dunavske komisije u Budimpešti, koji je govorio o aspektu višejezičnosti u zemljama Dunavske regije. Dr. h. c. Peter Schieder jedno je predavanje posvetio i značenju neutralnosti u današnje doba kao i o budućnosti tog koncepta. Njegovo je mišljenje da neutralnost još uvijek ima veliku važnost i posebnu, nezamjenjivu ulogu u suvremenim međunarodnim odnosima.

Posljednjeg radnog dana konferencije studenti su održali simulaciju međunarodne konferencije za rješavanje stanja u Libiji. Ishod konferencije je vrlo pozitivan, s obzirom na to da su predstavnici Gaddafijeva režima, pobunjenika,. NATO-a, Egipta i Tunisa uspjeli su postići dogovor o prestanku sukoba za vrijeme svetog muslimanskog mjeseca Ramazana koji upravo traje, razmjenu zarobljenika na neutralnom području i pružanje maksimalne humanitarne pomoći, uz konstataciju svih prisutnih delegacija izuzev one libijske vlade, da napredak u Libiji nije moguć ukoliko se ne raspišu slobodni demokratski izbori te Gaddafi i njegovi ljudi ne odgovaraju za počinjene zločine. Konferencija je tako uspješno okončana potpisivanjem Deklaracije, kao potvrde i jamstva postignutog dogovora.

 

Mateja Šarlija